iYok0

Stajao sam nad njim. On je od straha i panike nepomicno lezao i dubokim pogledom gledao u predmet u mojoj ruci. Promatrao je kako se sablasno svjetlo reflektira sa hladnog izvora njegove patnje. Promatrao je kako ga pistolj u mojoj ruci gleda, ravno u oci kao i on mene. Mogao sam primjetiti kako mu se od misli oci pomicu vrtoglavom brzinom. Htio je toliko toga reci u tom trenutku, al svaki put kad bi otvorio usta nije imao dovoljno daha da bi ista rekao. Pomisli osam kako stvarno upoznas covjeka prije nego sto ga ubijes, to je bila zadnja bistra misao koju sam cuo te noci. A tada. U tom trenutku moje cijelo tijelo je obuzeo vrtoglavi nalet o

Dok po meni pada osvjezavajuca kisa, dobrdosla na mom zagrijanom licu. Svaku novu osjetim naletom hladnoce. Ali ipak, meni je vruce. Previse se toga dogodilo odjednom. Previse mi toga zaokuplja um. A onda, dok mi na lice pada zadnja kap koje se sjecam, zagledam se u tamu. Tamo za mokre ceste, iza ljudi koji ocajno trce u zaklon, kao da ce ih kisa, ili pak tama progutati, ta misticna spodoma me prati sovjim ocima prekrivenim velom nistila i praznoce. No ipak, nisam u strahu. Zelio bi barem jednom, uci u tamu, baren na tren, zaboraviti sve. Osdjednom bi mi misli bile kristalno jasne, nebi me proganjali demoni proslosti, niti bi se brinuo o bud